Ne, to nije moj posao!

Iako imam već dugo iskustvo rada sa institucijama i jedinicama lokalne samouprave, poslovno,
ali i kroz moje djelovanje u udrugama, uvijek se moram ispočetka oboružati strpljenjem i
posvijestiti sebi da ovo nije nečija privatna firma i da će sve ići puno sporije od onoga kako sam
navikao raditi.

Izjava ili stav  "To nije moj posao", nešto je što dominira u ovim sustavima, i stvarno nije
jednostavno nadići sve te mentalne blokade građene godinama, i desetljećima.

S drugu stranu, ono što me uvijek oduševi je da je za pokretanje dobrih ideja i projekata
dovoljan samo jedan uporan pojedinac koji vidi "iza brda" i koji je spreman dati više od onoga za
što je trenutno plaćen.

Što je on na višoj funkciji, to će stvari ići brže, a paralelno s tim će i otpori svih uključenih u
inicijativu biti veći, i to najčešće prešutno, uz lažno potvrdno odobravanje i kimanje glavom.

Kad se stvari pokrenu, kreće "fajt", pravi mali sudar proaktivnosti i pasivnosti, a pobjednikom
uvijek biva onaj tko je uporniji, jer "Tko ustraje spasit će se".

Eh da, tako je to...
Ništa, idemo dalje, kao i dosad, samo još tvrdoglavije i ustranije. ✌