Vjera u posao
Svatko tko je ikad pokušao provesti nekakav poslovni, ili bilo kakav drugi pothvat, zna sa koliko se pitanja, nedoumica i pretpostavki morao suočiti i koliko mu je vjera u pozitivan ishod bila presudna za donošenje odluke.
Bez vjere svaka bi se inicijativa činila besmislenom i nevrijednom truda, budući da nikad nije u potpunosti moguće predvidjeti što se sve može dogoditi. Upravo zato uistinu je čudesno koliko su posao i vjera dva pojma koja se tako često odvajaju, kao da jedan nema veze s drugim,
Druga dva pojma čija se značenja na sličan način stavljaju u međusoban odnos su razum i vjera, i tu također nailazimo na sličan paradoks, iako je zapravo istina da posao i vjera, jednako kao razum i vjera, prožimaju jedno drugo i neodvojivi su jedan od drugoga.
Tako vjera nadilazi razum, ali joj je razum preduvjet, a plod rasta u vjeri ima za rezultat rast u razumijevanju i to su dva procesa koji direktno i neodvojivo utječu jedan na drugi.
U nastavku ću parafrazirati neke od navoda iz knjige „Isus Lider“, koja mi je nedavno dospjela u ruke, a koja na vrlo konkretan i razumljiv način govori o povezanosti poduzetništva i vjere.
U poglavlju „Poduzetništvo i vjera“, autor navodi kako je vjera prvi i glavni preduvjet za pokretanje neke poslovne ili poduzetničke inicijative, jer poduzetnik nikad ne može sa potpunom sigurnošću reći da će njegov određeni pothvat uspjeti i uvijek je potrebna određena vjera da je ono što on radi na korist svim dionicima i da će upravo ta inicijativa uspjeti.
Poduzetnik donosi odluke i prelazi granice koje (raz)um može kontrolirati – granice koje dijele sigurnost od izvjesnosti, i upravo poduzetnici u promjenama i neizvjesnostima vide nove prilike za stvaranje.
„Poduzetnička avantura nosi izazove koje poduzetnik mora naučiti sam svladavati. Prijeći granicu sigurnoga i zaći u područje neizvjesnoga i zadržati nadu u uspjeh zapravo je duhovnost.
Područje iza racionalnoga jest područje koje u potpunosti pripada vjeri. Vjera se dokazuje djelima, a poduzetništvo je stvaranje dobrih djela. Nijedna ljudska aktivnost čovjeka ne stavlja u okvir vjere kao stvaralaštvo, a poduzetništvo je upravo to – stvaralaštvo.
Vrlo je zanimljivo kako Sveto pismo počinje Knjigom Postanka, a prva rečenica Biblije glasi: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“ (Post 1,1). Bog - Stvaratelj – je poduzetan od „početka“ jer neprestano stvara, i upravo je tu najveća sličnost čovjeka Bogu, jer mu je dana mogućnost i sposobnost da stvara.“
Svi smo pozvani na stvaranje i svaki čovjek upravo u stvaranju pronalazi smisao, a upravo poduzetničko stvaranje jedan je od najkonkretnihih načina na koji možemo svoj život, i živote svih uključenih u naš poduzetnički pothvat učiniti boljima.
Marko Juričev Martinčev